38 - Sad - Şād
Sad. Tako Mi Kur'ana koji opomenu sadrži,
doista su oni koji ne vjeruju u osionosti i raskolu!
Koliko smo Mi naroda prije njih uništili. I oni su za pomoć vapili, ali nije bilo vremena za uzmicanje!
Oni se čude što im je jedan od njih došao da ih upozorava, i govore nevjernici: "Ovo je čarobnjak, lažov?
Zar on da bogove svede na Boga jednog?! To je, zaista, nešto veoma čudno!"
I oni ugledni među njima krenuše: "Idite, nastavite i ustrajte uz božanstva svoja! Uistinu, to je nešto što se hoće!
Za ovo nismo čuli u vjeri posljednjoj, ovo nije ništa drugo već izmišljotina;
zašto baš njemu, između nas, da bude poslana Opomena?!" Ali, oni u Opomenu Moju sumnjaju zato što kaznu Moju nisu iskusili.
Ili, da nisu u njih riznice milosti Gospodara tvoga, Silnoga i obilnog Darovatelja?!
Ili, oni možda imaju vlast na nebesima i na Zemlji i nad onim što je između njih?! - neka se, onda, uz konopce popnu!
Oni su samo neznatna vojska udruženih skupina koja će tamo biti poražena.
I prije njih su narod Nuhov, i Ad, i faraon, koji je vojsku imao, poricali,
i Semud i Liltov narod i stanovnici Ejke; oni su baš bili udružene skupine!
Svi su oni poslanike u laž utjerivali i kaznu Moju zaslužili.
A i ovi samo čekaju jedan zvuk koji neće biti ponovljen,
i govore: "Gospodaru naš, požuri i kazni nas, prije Dana u kojem će se račun polagati!"
Ti otrpi ono što oni govore i sjeti se roba Našeg Davuda, čvrstog u vjeri, koji se uvijek Allahu pokajnički obraćao.
Mi smo brda potčinili da zajedno s njim slave i veličaju Allaha prije nego što Sunce zađe i poslije, pošto grane,
a i ptice okupljene - svi su oni s njim pokorno ponavljali.
I učvrstili smo carstvo njegovo i dali mu mudrost i govor razlučujući.
A da li je do tebe doprla vijest o parničarima kad su se do mihraba ispeli,
kad su Davudu bahnuli, pa se on od njih uplašio. "Ne boj se", rekli su, "mi smo dvojica parničara, jedan drugom smo nepravdu učinili, pa nam po pravdi presudi; ne budi pristrasan, i na Pravi put nas uputi.
Ovaj prijatelj moj ima devedeset i devet ovaca, a ja samo jednu, i on mi reče: 'Daj ti nju meni!' - i u govoru me pobijedi."
"Učinio ti je zulum!", reče Davud, "time što je tražio da tvoju ovcu doda ovcama svojim; mnogi ortaci čine nepravdu jedni drugima, takvi nisu jedino oni koji vjeruju i čine dobra djela; a takvih je malo." I Davud se uvjeri da smo Mi baš njega na kušnju stavili, pa oprost od Gospodara svoga zamoli, pade licem na tlo i pokaja se.
I Mi smo mu to oprostili, i on je, doista, blizak Nama i divno prebivalište ga čeka.
O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za hirom da te ne odvede s Allahova puta; one koji skreću s Allahova puta čeka teška patnja zato što su Dan obračuna zaboravljali.
Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono što je između njih; tako misle nevjernici, pa teško nevjernicima kad budu u Vatri!
Zar ćemo postupiti s onima koji vjeruju i čine dobro kao s onima koji prave nered na Zemlji, i zar ćemo postupiti s onima koji se grijeha klone isto kao i s grešnicima?!
Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.
Mi smo Davudu poklonili Sulejmana; divan je on rob bio, i stalno se Allahu pokajnički obraćao!
Kad su jedne večeri pred njega bili izvedeni brzi konji koji su na tri noge stajali, a četvrtom jedva zemlju doticali,
on reče: "Umjesto da mislim na Gospodara svoga, ja pokazujem ljubav prema blagu!", i oni se izgubiše iz vida.
"Vratite mi ih!", i on ih poče gladiti po nogama i vratovima.
Mi smo Sulejmana u iskušenje doveli i na njegovo prijestolje tijelo bacili, ali se poslije povratio.
Gospodaru moj - rekao je - oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko osim mene neće imati! Ti Si uistinu Darovatelj obilni!
I Mi smo dali da mu služe: vjetar, koji je prema zapovijedi njegovoj blago puhao onamo kuda je on htio,
i šejtani, sve graditelji i gnjurci,
i drugi u bukagije okovani.
Ovo je Naš dar, pa ti daruj ili uskrati, nećeš zbog toga odgovarati!
On je, doista, blizak Nama i čeka ga krasno prebivalište.
I sjeti se roba Našeg Ejjuba, kada je Gospodaru svome zavapio: "Šejtan me pogodio nedaćama i patnjom!"
Udari nogom o zemlju - eto hladne vode za kupanje i piće!
I Mi smo mu, iz milosti Naše, porodicu darovali i još toliko uz njih, da bude opomena za one koji imaju pameti.
"I uzmi rukom svojom snop i njime udari, samo zakletvu ne prekrši." Mi smo, zaista, našli da je on strpljiv; divan je rob on bio i stalno se Allahu pokajnički obraćao!
I sjeti se robova naših: Ibrahima i Ishaka i Jakuba, sve u vjeri čvrstih i dalekovidih.
Mi ih posebno obdarismo vrlinom jednom: da im je uvijek bio na umu onaj svijet;
i oni su, zaista, u Nas od onih odabranih dobrih ljudi.
I sjeti se Ismaila i El-Jese'a i Zulkifla, svi su oni bili čestiti.
Ovo je lijep spomen! A bogobojazne čeka divno prebivalište:
vrtovi Adna, čije će kapije biti za njih otvorene,
u kojima će naslonjeni biti, i raznovrsno voće i piće tražiti.
Pored njih bit će hurije, istih godina, koje će preda se gledati.
To je ono što vam se obećava za Dan polaganja računa;
to će, doista, opskrba Naša biti, koja nikada neće prestajati!
Eto tako! A one koji budu obijesni bili čeka najgore prebivalište:
Džehennem, u kojem će gorjeti; a grozne li postelje!
Eto, tako! Pa neka kušaju vodu ključalu i kapljevinu hladnu kao led,
i druge slične ovima muke, mnogostruke.
Ta gomila zajedno s vama će, tiskajući se, u Džehennem ući! Ne bilo im prostrano! U Vatri će oni, doista, gorjeti!
"Vama ne bilo prostrano!", reći će oni, "vi ste nam ovo pripremili, a grozna li boravišta!"
"Gospodaru naš", reći će, "udvostruči patnju u Vatri onima koji su nam ovo priredili!"
I govorit će: "Zašto ne vidimo ljude koje smo u zle ubrajali
i koje smo ismijavati? Da nam se nisu iz vida izgubili
Istina je, sigurno, da će se stanovnici Džehennema među sobom raspravljati.
Reci: "Ja sam samo upozoritelj; nema boga osim Allaha, Jedinoga i Potčinitelja svega,
Gospodara nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, Silnoga i grijeha Oprostitelja.
Reci: "Ovo je vijest velika,
a vi od nje glave okrećete.
Ja nisam ništa znao o Skupu Visokome kada su se prepirali -
meni se objavljuje da sam samo upozoritelj jasni."
I kad je melecima Gospodar tvoj rekao: "Stvorit ću čovjeka od gline,
pa kad mu oblik upotpunim i u njega duha Svog udahnem, vi mu na sedždu padnite!"
Meleci su, svi do posljednjeg, zajedno sedždu učinili
osim lblisa; on se uzoholio i postao nevjernik.
"O Iblisu!", rekao je On, "šta te navelo da ne učiniš sedždu onome koga sam Ja Svojim dvjema rukama stvorio? Jesi li se uzoholio ili misliš da si uzvišen.
"Bolji sam od njega", rekao je on, "mene si stvorio od vatre, a njega od gline."
"E, izlazi onda iz Dženneta!", reče On, "proklet da si!
Moje će te prokletstvo do Sudnjeg dana pratiti!"
"Gospodaru moj!", reče on, "daj mi vremena do dana kada će oni oživljeni biti!"
"Dajem ti", reče On,
do dana već određenog."
"E tako mi dostojanstva Tvoga", reče, "sigurno ću ih sve na stranputicu navesti,
osim onih među Tvojim robovima koji su u vjerovanju iskreni!"
"Istinom se kunem i istinu govorim", reče Allah,
"sigurno ću svima, tobom i onima koji se budu poveli za tobom, Džehennem napuniti!"
Reci: "Ne tražim ja od vas za ovo nikakvu nagradu i ja ne dodajem preko onog čime me je Allah obavezao.
Kur'an je, doista, svijetu cijelom opomena!
i vi ćete nakon kratkog vremena saznati vijest njegovu.