Ja-sin.

Tako Mi Kur'ana usavršenog,

ti si, uistinu, jedan od poslanih,

na Pravom putu.

On - Kur'an je objava Silnoga i Milostivoga,

da upozoravaš narod čiji preci nisu bili upozoravani, pa je nehajan!

O većini njih već se obistinila Riječ - pa oni neće vjerovati.

Mi smo na njihove vratove sindžire "stavili", a ruke su im na podbratke "privezane" - pa su oni glava zadignutih,

ispred i iza njih smo pregradu metnuli i na oči im koprenu stavili - pa oni ne vide,

i njima je svejedno upozoravao ih ti ili ih ne upozoravao, oni neće vjerovati.

Tvoje upozoravanje koristi samo onome koji Opomenu slijedi i Svemilosnog se boji, i kada ga niko ne vidi; njega obraduj oprostom i nagradom lijepom!

Mi, zaista, mrtve oživljavamo i Mi bilježimo ono što su uradili i tragove koje iza sebe ostave; sve smo Mi to u Knjizi jasnoj pobrojali.

Navedi im kao primjer stanovnike jednog naselja kad su im došli poslanici;

kad im Mi poslasmo dvojicu, ali ih oni lažnim smatraše, i pojačasmo trećim, pa rekoše: "Mi smo, zaista, vama poslani!"

"Vi ste ljudi kao i mi", oni odgovoriše, "Svemilosni nije objavio ništa; vi neistinu govorite!"

"Gospodar naš zna da smo, doista, vama poslani", rekoše oni,

"i dužni smo samo da jasno obznanimo."

Oni rekoše: "Mi slutimo da nam nesreću donosite; ako se ne okanite, kamenovat ćemo vas i sigurno će vas zadesiti bolna patnja od nas."

"Vaša zloslutnja je s vama!", rekoše oni. "Zar zato što ste upozoreni?! Štaviše, vi ste narod koji svaku mjeru prelazi !"

I s kraja grada žurno dođe jedan čovjek i reče: "O narode moj, slijedite one koji su poslani,

slijedite one koji od vas ne traže nikakvu nagradu, a i sami slijede Uputu!

Zašto da ne budem u ibadetu Onome Koji me je stvorio, a Njemu ćete biti vraćeni?!

Zar da prihvatim druge bogove mimo Njega?! Ako Svemilosni hoće da me snađe neko zlo, njihovo posredovanje neće mi biti ni od kakve koristi i oni me neće moći spasiti,

a sigurno bih tada u očitoj zabludi bio;

ja vjerujem u Gospodara vašeg, čujte me!"

I bi rečeno: "Uđi u Džennet!" - a on reče: "Kad bi narod moj samo znao

zašto mi je Gospodar moj oprostio i učinio da budem među počastvovanim!"

I protiv naroda njegova, poslije njega, Mi nismo vojsku s neba poslali, niti smo je inače slali,

samo je bio jedan užasan krik, i oni odjednom utrnuti - pomrli.

O ljudske žalosti! Nijedan poslanik im nije došao a da ga nisu izrugivali.

Kako oni ne uvide koliko smo prije njih naroda uništili i da im se oni neće vratiti,

a svi oni bit će zajedno pred Nas dovedeni.

Znak im je mrtva zemlja: Mi joj život dajemo i činimo da iz nje niče žito pa ga oni jedu;

Mi smo po njoj stvorili bašče, palmike i vinograde, i učinili da iz nje izvori izviru,

da oni jedu plodove njihove - a nisu to ruke njihove privrijedile - pa zašto neće da budu zahvalni?!

Neka je slavljen i Uzvišen Onaj Koji je u svemu parove stvorio: u onome što iz zemlje niče, u njima samima, i u onome što oni ne znaju!

I noć im je znak. Odvajamo od nje dan i oni odjednom u mraku.

I Sunce se kreće do svoga staništa, to je odredba Silnoga i Sveznajućeg.

I Mjesecu smo odredili položaje; i on se uvijek ponovo vraća kao stari savijeni palmin prut.

Niti Sunce može Mjesec dostići, niti noć dan preteći, svi oni u svemiru plove.

Znak im je i to što smo pretke njihove u lađi krcatoj prevezli

i što smo za njih, slične njoj, stvorili, ono na čemu se voze.

I ako želimo, Mi ih potopima, i niko im u pomoć neće priteći, niti će biti izbavljeni

osim Našom milošću, i da bi do roka određenog uživali.

A kad im se rekne: "Bojte se onoga što se prije vas dogodilo i onoga što vas čeka da biste pomilovani bili .

I ne dođe im nijedan znak od znakova Gospodara njihova kojem oni leđa ne okrenuše.

A kad im se kaže: "Udjeljujte od onoga što vam Allah daje'', onda nevjernici govore onima koji vjeruju: "Zar da hranimo onoga koga je Allah, da je htio, mogao nahraniti? Vi ste, uistinu, u jasnoj zabludi!"

I govore: "Kad će već jednom to obećanje, ako istinu govorite.

A ne čekaju drugo do jedan strašni zvuk koji će ih, dok se budu jedni s drugima prepirali, obuzeti,

pa neće moći ništa oporučiti, niti se porodici svojoj vratiti.

I puhnut će se u rog, a oni iz grobova prema Gospodaru svome hrle.

Reći će: "Teško nama! Ko nas iz naših grobova oživi "Ovo je ono što je obećao Svemilosni, a poslanici su istinu govorili!"

Bit će to samo jedan strašni zvuk, a oni pred Nas svi dovedeni.

Danas se nikome neće zulum učiniti i vi ćete, samo prema onom kako ste radili, nagrađeni biti.

Doista će stanovnici Dženneta taj dan biti zauzeti, u nasladama uživajući,

oni i supruge njihove bit će u hladovini na ukrašenim divanima naslonjeni,

u njemu će imati voća, i ono što budu željeli.

"Selam vama!" - bit će riječi Gospodara Milostivog.

"A vi, o prestupnici, danas se odvojite!

O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: Ne obožavajte šejtana, on vam je neprijatelj otvoreni,

već ibadet činite Meni; to je Put pravi.

On je mnoge od vas u zabludu odveo, kako niste razumjeli?!

Ovo je Džehennem koji vam je obećan,

uđite danas u njega i vrelinu njegovu trpite zato što ste poricali!"

Danas ćemo im usta zapečatiti, ruke njihove će Nam govoriti, a noge njihove će o onom što su radili svjedočiti.

Da smo htjeli, oči bi njihove poravnali - slijepim ih učinili, pa kad bi na put pošli, kako bi vidjeli?!

A da smo htjeli, mogli smo ih na mjestu na kome su u nešto pretvoriti, pa ne bi mogli ni naprijed ni nazad ići.

I Onome kome dug život damo, Mi mu izgled nagore izmijenimo. Zar oni ne razumiju?

Mi Poslanika nismo pjesništvu učili, to mu ne priliči. Ovo je samo pouka - Kur'an jasni,

da upozorava onoga ko živ je, i da se Riječ o kazni za nevjernike obistini.

Kako oni ne vide da Mi sami, od onoga što su Naše ruke učinile, njima stoku stvaramo i da oni njome raspolažu kao vlasnici!

i da smo im dali da se njome služe - na nekima jašu, a nekima se hrane,

i drugih koristi od nje imaju, i pića, pa zašto nisu zahvalni?!

I pored Allaha druge kao bogove prihvataju ne bi li potpomognuti bili;

oni im, međutim, neće moći pomoći, a oni su im vojska poslušna.

I nek te ne žaloste riječi njihove; Mi, doista, znamo i ono što oni kriju i ono što pokazuju.

Kako čovjek ne vidi da ga Mi od kapi sjemena stvaramo, i opet otvoreno osporava,

i Nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren, i govori: "Ko će oživiti kosti, kad budu truhle?"

Reci: "Oživit će ih Onaj Koji ih je prvi put stvorio; On dobro zna sve što je stvorio,

Onaj Koji vam iz zelenog drveća vatru stvara i vi njome potpaljujete."

Zar Onaj Koji je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar stvoriti njima slične? Jeste, On je Stvoritelj, Sveznajući.

A Njegova naredba, kada nešto hoće, jeste da samo za to rekne: "Budi!" - i ono bude.

Pa neka je uzvišen Onaj u Čijoj je ruci vlast nad svim, i Njemu ćete vraćeni biti!